salata.

Kao kad se... nešto kad se. Kad vjetar hukne. Kad se miču zavjese. Kad se ugasi svjetlo i pusti glazba. Kad krene cirkus i kad lunapark dođe u naš grad i kad imaš puno žetona. Kad zgrabiš zadnji plavi ledeni štapić od kunu.

Kad se moraš probuditi rano, pa ti je mrsko, a onda vidiš sunce. Sunce kako se budi...i dan je odmah bolji. Dan je odmah ljepši. I što je to bolji, i što je to ljepši?

Kad nešto kupiš pa ti isklizne iz ruke i padne na pod. - I kad se toliko smiješ da te stomak zaboli.

Kad počinje ljetni dan i kad dolazi topli Afrički vjetar. Kad jedeš čevape iliiiii... cheeseburger, a onda se napiješ coca-cole.

Kad se probudiš s nekim. Kad imaš neku svoju buru. Neki svoj sat, petak... subotu...

Kao more udre o stijene, pa ode, u tisuću kapljica i sve je onda nekako moćno i veličanstveno.

Ne znam...kao kad slušaš Sultans of swing. - Ili, a nemam pojma, ringišpil od Balaševića i skužiš da i ti imaš neko svoje malo čudo iz plave boce. A i nekako, sva ta plemenitost sada... Neki novi vijekovi...

Kao kad upališ Norah Jones i sunrise sunrise looks like morning in your eyes.

Kad si na brodu pa ti vjetar nosi kosu, a ono kao da te nešto čisti i osvježava.

Ma kao mrvice sa stola. - Pa kad ih kupiš.

Kad imaš neku svoju atmosferu. I znam, znaaam, da je sve kao i kad i nešto i pa i onda i a.

- A stvarno sad ne bi sve egzaktno i neke izume od riječi i rečenica. Šta će kvačica i plus kad to nije kvačica i kad to nije plus. Nekad.  Ustvari, šta ja znam.Ma neka stoje i kad i kao i pa i onda i a. Možda je nekad sve zapravo toliko jednostavno. Jogurt. Višnje. Ljeto i sol.