http://www.youtube.com/watch?v=O3dxKlG3Alw
Šetam, tad
se sreća i nesreća pozovu same, a misao leti na stoto. Stoto, a prvo,
stoto, a jedno. Ima nešto u tom svemu, u tom šarenilu. Ima nešto u nebu
kad je plavo i nebu kad je sivo i stvarno svega nečeg u nečemu ima. Sve
su to neki ljudi. I ono kad u zraku struji problem. Problemu , tako
si lak da si skoro lakši i od mene. Zato i strujiš. Ne zavaravaj se, to
ti je prividno strujanje. Ma kakve financije, daleko je to sve od
financija, daleko od ekonomije, umjetnosti i glazbe. Daleko je taj
izvor, ustvari tko zna gdje je... Miris karanfila, ljubičice i one
jesenje ruže koje gledam sa prozora. Meni su majske. To i takvo, i
slično, proljeće bez alergije. Nemam plazmu. Znam ljude koji bi
najradije pokupovali cijelu Zaru. Par kilograma više, par manje. Uspjeh.
Nisam i još neću polagati vozački. Zakopavanje moje mašte, a ideja je
jako dobra. Umor i strah od zmije. Ono kad ti bus pobjegne pred nosom. -
Kad se osjećaš kao da te nitko ne razumije i kao da se nikom ništa ne
da i svi su nekako lijeni. Ono kad se ni ne usudiš ništa pitat i kad se
pitaš zašto je i što je tu smiješno. Kad se osjećaš neprilagođen ili
nekako tako i kad se sve oko tebe čini nekako lažno, površno i prazno i
kad svi već sve unaprijed znaju. Neki dan je do mene na pješačkom prije
nego ću prijeći cestu, stajala trudnica. Plakala je......
Problemu, tako si lak da si skoro lakši i od mene. Zatoi strujiš. Ne zavaravaj se, to ti je samo prividno strujanje.
....
Nema komentara:
Objavi komentar