srijeda, 21. kolovoza 2013.

Stare krpe...

*Post s mog starog bloga, nekad pisan u stihu koji se sad pogubio... stihićuuu? *
uputa: zanemariti ''namjerne'' gramatičke greške...

neka bude: New York is a woman ;) 
Blagost. Sjetna sam nekako. I nostalgična. Ne znam zaista razlog. Možda je to zbog pjesme koja mi svira... sigurno je to. Mora biti. I nekako mi je drag bio taj čaj od marelice. Šumsko voće me nije tako dirnulo. To je samo čaj Đana. Ali ima nešto više od običnog suhog lišća. A onda pomfrit. Kečap. Mama kaže da je najbolji. Ja kažem kečap ko kečap. Ona kaže da nije. Zatim sam koristila mamin stari, prastari fen za kosu. Zamijeno je novi kojem je život očito okončao. Ovaj stari ima dušu. Kladim se u to. ... Nervoza nije ubila sve. Možda ponekad tako često naruši sklad i mir. - Ali snaga duha ne ostaje ravnodušna. Nježno narančasta duša. Neka vatra pucketa, neka je njegovo rame tu. Nisam romantična. Zapravo ovo nema veze s romantikom. To je samo nutrina. I vidim je jasno. Želim jednu kiselu višnju. 

ulomčić iz PONEDJELJAK, 31.08.2009. Tamo di san davno tila... : ... Volin svoj kušin. Upija mi suze. Uvik me sluša, ne prigovara mi. Ne prekida me dok mu se žalin. Pomaže mi. Skupa se sakrivamo. Kad mu pričan kako mi je loše, ništa mu drugo nije na pameti, on ne misli da umišljam sve i uvik, on nekad kaže: Ti si u pravu. On zna da san ja tužna nekad. Ne viče me. Ne misli kako uvik pametujen i filozofiran.I ne prekida me u mom tugovanju, nego je uz mene, Možda nije živ taj kušin, al je dobar predmet, Zato ja volin svoj kušin. Tamo..di san davno tija, di san svoju jubav skrija Ka dite san se smija .......................................... Čeka me More Duboko... A zvizde svitle Previsoko...

~Netko je svijet okrenuo naopako~


... i drži ga za nogavicu.
Na takvom svijetu nema pravih ljudi.
Juranjava.
Grozni snovi.
U prostoriji sa četiri zida. Ukalupljen i nemaštovit.
Nestvaran i proziran.
Čovjek na aparatima.
Živjeti tuđom mišlju, lažnom slobodom.
Nema ljepote. Sve je samo privid.
Tu nema mene i tebe, nema nas.
Nema pjesme ni plesa.
U moru takvog svijeta plivaju lažljivci,
plivaju izdajnici, zajedno sa svojih tisuću drugih lica.
... u moru novca, slave i nemorala.
I ne samo more, i zemlja je njihova zagađena.
Prljava i neplodna, pa često loš urod dobrim prikazuju
i sve nevaljalo i ružno u ljepotu maskiraju.
- A prava ljepota negdje ostavljena pati.
Ne treba brinuti.
Pravu ljepotu prepoznati će pravi ljudi.
Oni drugi nek' hodaju na glavi
jer naopakosti njihovoj samo naopak hod priliči.

Zar oči u oči mogu gledati,
tugu vidjeti, a otići....

Netko je svijet okrenuo naopako....
Sanjat cu bijel netaknut snijeg, pa ce tragovi mojih stopa ostati u njemu. 
Sanjat cu polja lavande, pa cu udisat miris vjecno nepresusne svjezine.
Sanjat cu visnje jer ih obozavam.
Umiljatog, smijesnog psa.
Malenu vjevericu.
I misa.
Sanjat cu kako letim.
Putujem u Pariz.
Sanjat cu djetinjstvo i male crvene gege.
Zeleni bicikl i role.
Kratku kosu.
Klimav zub.
Svoju prvu lutku crnkinju.
Sanjat cu premorenost nakon trcanja, igranja, skakutanja i skrivanja.
Slatkocu kojom se tad sklope oci malisana...
Sanjat cu, bas eto hocu.
I da mogu samo bih ljubav sanjala. U svim oblicima, likovima i tijelima.
Ljubav u malim djecjim prsticima, paru staraca sto se drzi za ruke.
Ljubav u njegovom licu.
Osmijehu.
Sanjat cu nepokvarenu romantiku.
Bezbriznost.
Spojene ruke.
I let u avionu.
Svjeze opranu posteljinu.
Zalazak Sunca.
Svoju crtanku iz vrtica.
I sanjat cu...
i kad prestane san...
Kad se probudim dio cu svega prenijeti i podijeliti sve te sitne. Sitne? Ma velike stvari.
Nekom tuznom djetetu zeleni bicikl.
Tinejdzeru put u Pariz. Usamljenom starcu spojene ruke.
Gladnima omiljene visnje.
Tuznima osmijeh.

Sanjat cu da se lijepi snovi ne dogadjaju samo u snovima.
Sanjat cu.
Hocu.


Still don't know the title...
9. srpanj 2013 u 12:47

I know rich people,
know the beautiful ones.
Have never seen ugly people.
Believe me, not even one.

I saw poor people,
good people
and the bad ones.

I can see healthy people,
but I knew the sick ones...

Trying to be better person,
sometimes is not easy at all.
Thinking where this world is going
and how far all the evil can go.

I know I should be thinking
about better things or so
but can't deny how my soul
sometimes feels
soul.

I know slow music
and the fast one too.

I saw musicians,actors,models and
many artists of the world,
but no one looks or thinks like
you.

Who are you and have I met you
For how long are you going to stay
Will you always be there
or you will simply disappear
in this world of games...

I'm pretty sure I've seen a lot,
trying to resolve good from evil
it's easier with you.

I saw this and that,
and I know I will see much more,
but I've got to tell you
I have never met someone like you before.

Now I'm realizing my own Sun and Stars,
my ''better thinking'' minds.
And there can be many people
many worlds and much other stuff,
but in front of all of that it's
you.
And you shine.