U Crkvi sam čula smeđu violinu. Stakalca žarkih boja,ja ne znam
kako se to točno zove,pa je to zapravo cijela slika.-A tamo gore bijela
golubica na nebu. Nježno plava. Puni me blagošću,tišinom. Odjednom mi
sad dođe rosa na travi,pljesak dječje ruke,i zamisli,čičak u dlaci malog
crnog psića. Inače,ja ću pokušat prizvati sigurnost. Glupe prostačke i
ukalupirane šale čije god bile,idite nizbrdo,na glavu! Bye-bye! Stižu
moje vječite narančaste zavjese,naranče iiii..., pa crna Afrika. Posebno
od sitnica. Sada noć od n,o i ć. - Od mjesečevih lica,leptirovih
krila,usana. Osmijehov sjaj. Svečane i konačne spojene ruke. Gluposti
idite u vjetar,idite sa zalupljenim vratima. Idite gdje nema ničeg i
idite u ništa. Bye-bye. Nek mi dođe nečija pidžama na pruge. Pidžama na
pruge.
Nema komentara:
Objavi komentar