nedjelja, 19. kolovoza 2012.

N,o i ć

U Crkvi sam čula smeđu violinu. Stakalca žarkih boja,ja ne znam kako se to točno zove,pa je to zapravo cijela slika.-A tamo gore bijela golubica na nebu. Nježno plava. Puni me blagošću,tišinom. Odjednom mi sad dođe rosa na travi,pljesak dječje ruke,i zamisli,čičak u dlaci malog crnog psića. Inače,ja ću pokušat prizvati sigurnost. Glupe prostačke i ukalupirane šale čije god bile,idite nizbrdo,na glavu! Bye-bye! Stižu moje vječite narančaste zavjese,naranče iiii..., pa crna Afrika. Posebno od sitnica. Sada noć od n,o i ć. - Od mjesečevih lica,leptirovih krila,usana. Osmijehov sjaj. Svečane i konačne spojene ruke. Gluposti idite u vjetar,idite sa zalupljenim vratima. Idite gdje nema ničeg i idite u ništa. Bye-bye. Nek mi dođe nečija pidžama na pruge. Pidžama na pruge.

Nema komentara:

Objavi komentar