...

22: 56 Nek kuca srce ratnika šta bi sve za jubav da.

Opet ova dosadna xxxx

... sjetna. Kad upalim The Smiths - Some girls are bigger than others... tko bi znao zašto... Buljim u plafon, zidove, pljujem špice od naranče, smišljam rečenice. Kad hodam brojim korake. Palim ''Šal od svile''. Volim jagode. Višnje. Ušećerenu narančinu koru. Sanjam neke svoje narančaste zavjese. - I sunce koje se provlači kroz njih. Zidovi koji poprime tu istu boju. Papirnati luster... ponekad bih da se uvučem u svoje crvene gege od prije trinaest godina, da trčim po livadi sa žutim cvijećem i... izbacim nekako tu nametljivu sjetu.

Ponekad se sjetim sata hrvatskog jezika i vrana koje sam promatrala kroz prozor. Nemam pojma zašto. I naravno, ponavljam na ''repeat'' neku ''ah'' melodiju. Što god to značilo. Voljela bih da me zrakom nosi šareni, lijepi balon, pa da vam svima sretno mašem i bacam slatkiše... Sklisko je kad pada kiša. Na to uvijek treba pripaziti. Tako se može ostat bez prednjeg zuba ili se može slomiti ruka, noga, razbiti brada... Dobro je kad si svoj, a nečiji. To je baš dobro. Nitko te ne stišće jako oko struka i ne povlači za ruku kad samo malo budeš svoj, malo ili malo više. To su ionako samo nijanse. Čitava stvar. U nijansama. Voljeti sve svoje nijanse... Istrčati, puno se istrčati, uspeti na najvišu planinu, pa vikati. Najjače moguće vikati. Skakati po kiši. Zaspati od umora i dugo, dugo spavati. Gledati nečije oči, pa se nasmijati... Ono kad mi se kosa uvije od soli, jedem ribu sa peršinom, maslinovim uljem i bijelim lukom. Kad mi se usne nagrizu od chipsa, popijem pivo poslije pizze. Nasmijati nekoga. Pomoći. Ostvariti i stvoriti. Moja Afrika i puno začinskih i ljekovitih biljaka, barem pet herbarija. Zaboraviti na žarulje... kako je moguće zaboraviti na divne male žarulje... evo maše jedan mali ljubičasti karanfil.