gledati tvoje lice, sklopljene oči,
u tišini jutra ili na kraju dana.
Voljela bih da je tvoje lice zadnje što vidim prije sna.
Tvoje usne poljubiti prije spavanja.
Zagrljaj tvoj da mi bude nada...
da će sve što nosi sutra biti dobro.
Tvoj osmijeh da mi liječi rane i sitne ogrebotine.
Voljela bih da imamo vremena i
prostora za sve što bih voljela,
za sve što bih voljeli.
Mi.
Mi u jutarnjim zrakama Sunca.
Mi u kišnom poslijepodnevu pijuckamo čaj.
Uvečer mi koji jedemo, odmaramo.
Mi koji se u bilo koje doba dana i noći volimo.
Mi pijemo vino, jedemo sir.
Mi koji slušamo jazz i plešemo sami u nekom svom prostoru.
Mi.
Dva tijela poput magneta.
Mi kao ruke koje miluju i usne koje ljube.
Mi i svemir. Svemir i mi.
Voljela bih zauvijek ovako voljeti,
otkrivati neotkrivene dijelove beskonačnog tebe.
Provlačiti prste kroz tvoju kosu.
Pustiti glazbu i gledati te u tišini pogleda.
Mi kao vrijeme.
Mi...
i jučer
i danas
i sutra.
Nema komentara:
Objavi komentar